Baza tekstova iz oblasti politike, kulture i psihoanalize
 
PREMIJERI ZA BRISANJE: Tako je govorio Vukašin Obradović Foto: Oksana Toskić
Facebook Twitter Google
01.12.2018 / Prikazi

PREMIJERI ZA BRISANJE: Tako je govorio Vukašin Obradović

<< Nazad na sadržaj
  < Prethodno
     Sledeće >

Budući da je afera koju je lansirao Kurir, a koja je imala za cilj da kriminalizuje premijera, propala, taktika napada na vlast menja spin (usmerenje), pa tako NUNS, umesto da brine o profesionalnom novinarstvu, osvrne se na Kurirovu očiglednu transgresiju i osudi lažno prijavljivanje i smeštanje predsednika Vlade u događaj u kojem nije učestvovao – napada i komentariše pak koncept Pinkovog programa kao „širenje panike i straha“. U svojim saopštenjima to udruženje novinara nalazi se pogođeno zbog pominjanja određenih novinara („pozivom na njihov linč“) koji su proglašavali premijera budućim ubicom (Slaviša Lekić), protestuje zbog iznesenih podataka o zdravstvenom stanju Kornica koji su od ključne važnosti za utvrđivanje verodostojnosti čitave afere, dok postrojene pripadnike jedinica MUP u uniformama i pod naoružanjem na konferenciji za novinare ministra Nebojše Stefanovića ne tumači kao upozorenje medijskim i ostalim kriminalcima, već se s tim kriminalcima, nimalo slučajno, identifikuje i ocenjuje da je reč o „tihom uvođenju vanrednog stanja“.[1]

Poseban kuriozitet predstavlja detalj u saopštenju ovog udruženja koje neobično insistira da nadležni organi u „redovnom postupku“ ispitaju istinitost navoda u tekstu objavljenom u listu Kurir i nakon sprovedene istrage o tome obaveste javnost,[2] što predstavlja apsolutno negiranje svake konotacije vanrednosti i jasno nastojanje da se ona kao takva odbaci. Iz toga se vidi da je ovaj tabloid trebalo da posluži i ostalim medijima povezanim sa NUNS-om da tu aferu u narednom periodu stave u centar svoje kampanje i eksploatišu navode iz spornog teksta (po modelu koji je razrađen kada su u pitanju organizacije tzv. istraživačkog novinarstva), i da je NUNS zapravo nezadovoljan što je taj plan propao.[3] Da je u ovoj aferi i te kako bila uspostavljena direktna interesna veza između Kurira i NUNS-a javnost će saznati mesec dana kasnije, odlukom Adria Media grupe od 23. decembra da, umesto dotadašnjeg Milana Lađevića, za novog glavnog urednika tog tabloida postavi Ratka Femića, nekadašnjeg novinara Danasa, tabloida Alo!, Novog magazina i Newsweeka, propagatora i politizatora afere „Šarić“, koji je istovremeno i član Upravnog odbora NUNS-a. Tako je lice koje je za Al Jazeeru pisalo o „tabloidizaciji Srbije“ za koju mu je kriv Vučić, dočekalo vrhunac svoje karijere – da pod blagoslovom NUNS-a zvanično uređuje najkriminalnije srpsko glasilo.

Uz takvo ohrabrenje i vetar u leđa koji im je dao Vukašin Obradović, lice s najvećom odgovornošću za nezapamćen sunovrat pojma nezavisnog novinarstva od 2013. godine naovamo, Kuriru, toj jadnoj „žrtvi Vučićevog medijskog progona“, javljaju se: nesuđeni terorista Andrej Fajgelj (predstavljen kao profesor univerziteta), da kaže kako Vučić koristi policiju i sudstvo za svoje lične obračune; Saša Radulović iz pokreta „Dosta je bilo“ sa 1,6 procenata dobijenih glasova na izborima 2014. godine, nekadašnji stečajni upravnik šećerane „Dositej Obradović“, koji je, pod pretnjom raskida ugovora, od njenog zakupca Mileta Brežančića protivzakonito tražio 20 odsto dobiti firme MB Gas Oil zbog terminala za skladištenje tečnog naftnog gasa koji je ta firma izgradila na zemljištu zakupljenom od šećerane – da ponovi da je na delu „skandalozan pokušaj konačnog razaranja svih državnih institucija izazivanjem haosa u glavama ljudi, unošenjem panike među građane“; kontroverzni advokat Vladimir Gajić, miljenik Vesne Rakić Vodinelić, kojeg mediji predstavljaju prosto kao „advokata“, koji je tu da doda kako je srpsko javno mnjenje pretvoreno u rijaliti šou „Farma“; kriminalizator Ivan Ninić, nekada član SRS-a, a danas pokreta „Dosta je bilo“, čovek koji se predstavlja da radi na borbi protiv korupcije, saosnivač nevladine organizacije Centar za vladavinu prava sa Miroslavom Milenović, da oceni kako je krivična prijava Kornica od velikog značaja za javnost, „a posebno ako se pokaže da je sve tačno“.[4]

U svojstvu diverzije, s prave afere, koja više nikome nije bitna, fokus je zamenjen pričom o tzv. aferi „Državni udar“, kako su je krstili antivladini mediji, koja ekspresno postaje glavna tema. Tako Nadežda Milenković, zadužena za prvi dan u radnoj nedelji, dan kasnije, 30. novembra, nazivajući druge sadistima, objavljuje na Peščaniku komentar pod nazivom „Dramoleti i dramoseri“, dok se na TV N1 pojavljuje prilog Đorđa Naskovića, još jednog bivšeg novinara B92, u kojem Vesna Pešić, predstavljena kao nevini Đinđićev saborac tokom uličnih demonstracija devedesetih, iznosi tezu da je specijalna emisija na Pinku služila da se povuče paralela između Đinđića i Vučića kao dve ličnosti, te da se, pošto je Đinđić bio „vizionar koji se stvarno bavio politikom“, zamaskiraju mahinacije i kriminal premijera Vučića. Poslednja rečenica ovog priloga, s ciljem da se kod konzumenta izazove apsurd, glasi: „I dok se Zoran Đinđić, pre ubistva, suočio sa naoružanim policajcima na ulicama Beograda, tokom pobune ’crvenih beretki’, naoružani pripadnici policije sada stoje iza ministra unutrašnjih poslova za vreme konferencije za novinare.“[5]

Reketaški tabloid Kurir, koji u međuvremenu pokušava da se brani, isprazno zapomažući domaćoj i međunarodnoj javnosti da „kritika vlasti nije državni udar!“, tvrdeći sada da nikada nije optuživao premijera za krivična dela, pod argumentom da je Kornicova prijava podneta samo protiv Vučićevića i Dragića, istovremeno ne mareći za naslovnicu od 29. novembra, kao i za naslove tekstova „MONTIRANJE PROTIV RODIĆA Evo kako su Vučić i Vučićević isleđivali bivšeg direktora Kurira“ i „KRIVIČNA PRIJAVA ZBOG IZNUDE I PODSTREKAVANJA: Vučićević i Vučić me terali da lažno optužim Rodića!“, od proceduralnog poziva na saslušanje vlasnika i glavnog urednika zbog te iste prijave pravi, zatim, novu farsu i prikazuje ga kao „skandalozan pritisak na medije“, uz naslov od 4. decembra: „DRŽAVNI TEROR: Vlasnik i urednici Kurira saslušavani zbog kritike vlasti!“. Nakon što Kurir iznese lažni podatak da policija saslušava povodom „izazivanja panike i nereda“, a zatim po navici angažuje i Asocijaciju medija, u kojoj taj tabloid uz Blic drži monopol, da osudi „zastrašivanje novinara“, ponovo se javlja Vukašin Obradović, koji, neinformisan da je glavni urednik Informera dan posle teksta u Kuriru, 30. novembra, u večernjim satima već svedočio u prostorijama Uprave kriminalističke policije, iznosi stav da poziv Kurira na saslušanje ukazuje na nejednak aršin prema medijima.

Isto to ponoviće i „ničim izazvane“ Jelena Milić iz CEAS-a i voditeljka i urednica RTS-a Olivera Kovačević, lice blisko Demokratskoj stranci, koja je 29. novembra saopštavala da Vučić emisijom na Pinku uvodi strahovladu. Kovačevićeva, koja je na tribini „Autocenzura, nevidljiva pretnja slobodi medija“ 6. maja 2014. godine u beogradskom Medija centru tvrdila da ni za vreme Borisa Tadića nije bila toliko loša situacija u medijima kao što je u vreme Vučića, postavlja pitanje zašto nije pozvan niko iz Informera i Pinka, ne znajući čak ni toliko da u Kornicovoj prijavi ne postoje nikakve reference na Pink, tako nesvesno otkrivši sopstvene težnje da bi u stvari Pink i Informer trebalo da odgovaraju zbog nedeljnog programa koji su priredili. Otud i drugi deo njene nekoherentne izjave: „Verujem da se posao neće obaviti selektivno do kraja. Mada ne verujem da će i ova afera dobiti bilo kakav sudski epilog.“[6]

Zbog ove poslednje rečenice, Srpska napredna stranka oglasiće se 3. decembra 2015. godine saopštenjem u kojem će osuditi „brutalno političko mešanje“ Olivere Kovačević u istražne radnje koje po nalogu Tužilaštva preduzima policija, dodajući da je ta stranka bila apsolutno u pravu kada je izražavala sumnju u objektivnost i nepristrasnost pojedinih čelnika Javnog servisa pre godinu i po dana, skrećući još tada pažnju na ponašanje voditeljke, Srđana Škora i Nebojše Spaića. Ovo saopštenje, baš kao i to ranije, izaziva novi krug osuda vlasti, u kojem se predsednik NUNS-a, najnoviji u nizu zaštitnika taboidizacije Srbije po ukusu Kurira, oglašava po treći put: „Ovakvo reagovanje na izjavu Olivere Kovačević zapravo je pritisak na javni servis. [...] Mislim da je saopštenje SNS potpuno deplasirano i informativna služba SNS samo pokazuje duboko nerazumevanje šta znači sloboda medija i šta znači sloboda mišljenja.“ Na taj način iz priče je sasvim udaljeno bilo šta što bi imalo veze s Kurirom u zamenu za precenjeno respektabilniju i ugledniju figuru žrtve – urednicu zabavne rubrike RTS-a.

Sva navedena lica i organizacije instantno su stali u odbranu visokotiražnog glasila koje je u sastavu korporacije najmoćnijeg izdavača štampanih izdanja u Srbiji, a čije ponašanje u izjavi za TV Pink od 5. novembra 2015. godine možda najbolje opisuje novinar Politike Aleksandar Apostolovski: „Oni će svoja mišljenja, bez obzira o kome se radi, menjati iz dana u dan, iz noći u noć; oni će, recimo, jedne večeri zaspati kao vučićevci, sutradan će se probuditi kao žestoki antivučićevci...“ Pravila ponašanja reketaškog medija upravo su ta koja omogućavaju ovako nagle promene pozicije i sastoje se u prilično jednostavnom principu – da jedino pravilo diktira novac dobijen u nameni da se neko napada, i/ili treba da se dobije da bi prestao da se napada. Zbog toga ne treba da čudi ni podatak do kojeg je došla Ebart dokumentacija u svom izdanju kvartalnog Medijametra za period jul–septembar 2015. godine: da je u tom periodu od svih ostalih štampanih dnevnih glasila list Kurir, u relativnim brojevima procentualnog učešća tekstova u kojima se Aleksandar Vučić pojavljuje kao akter u odnosu na ukupan broj selektovanih, imao najveći broj tekstova (42,71% govori o njemu, tj. 82 od 192 teksta), od kojih je 77 neutralno i 5 pozitivno intonirano, dok je istovremeno, prema istom kriterijumu, imao najviše i o Tomislavu Nikoliću (29,17%, tj. 56 od 192), od kojih je 33 neutralno i 23 negativno intonirano, što je najveći broj negativnih tekstova od analiziranih medija o njemu. To znači da je Kurir u periodu od jula do septembra 2015. godine najviše od svih dnevnih štampanih glasila forsirao Vučića u nenegativnom i istovremeno Nikolića u negativnom svetlu. Ovaj odnos značajno će se promeniti posle objavljivanja netačne vesti 7. oktobra 2015. godine da je Adria Media grupa kupila sva prava i potraživanja od nemačke kompanije Funke Mediengruppe koje je ta kompanija imala u Srbiji, a koja je pravni sledbenik kompanije – WAZ. Kurir će obustaviti neposredne napade na premijera Vučića februara 2016. godine nakon što mu drastično bude opao tiraž i neke od najznačajnijih državnih kompanija budu uskratile prihode od oglašavanja.

     Sledeće > 
  < Prethodno
<< Nazad na sadržaj

 
  1. „VUKAŠIN OBRADOVIĆ NUNS: Ovo je širenje panike i straha, tiho uvođenje vanrednog stanja!“, Kurir, 29. novembar 2015.
  2. „NUNS duboko zabrinut zbog poziva na linč novinara“, N1, 29. novembar 2015. (http://rs.n1info.com/a113594/Vesti/NUNS-duboko-zabrinut-zbog-poziva-na-linc-novinara.html; pristupljeno 23. decembra 2015).
  3. U tom smislu, na prvi pogled čudi notorno nerazumevanje Boška Jakšića, koji u tekstu „Šta je smisleno, a šta besmisleno“, objavljenom 31. oktobra 2015. godine u Politici, kritikuje premijera Vučića što, odgovarajući na pitanja novinara, ima svoj komentar odmah po izbijanju određene afere, čime navodno ne dozvoljava institucijama da rade svoj posao – time i on agitujući za „redovan postupak“ kao i Vukašin Obradović, poručujući mu: „Čemu žurba?“ Jer upravo se u tom vakuumu kojem nedostaje odgovor oko toga šta je istina kao bakterija razvija životni ciklus i medijski eksploatiše svaka afera, bez obzira na to da li je ona fabrikovana ili nije. U vreme kada od organa u „redovnom postupku“ stigne, odgovor uglavnom više nikome nije potreban, jer je šteta već učinjena, a zadatak ispunjen. Na taj način stavovi Boška Jakšića postaju prekopotrebni komplement svakom tabloidnom novinaru, dok paralelno s tim Jakšić može neometano da nastavi da živi u renomeu nekakvog uglednog novinara.
  4. „IVAN NINIĆ: Krivična prijava Kornica od velikog značaja za javnost“, Kurir, 29. novembar 2015.
  5. „Pešić: Porede s Đinđićem da priča dobije na verodostojnosti“, N1, 30. novembar 2015. (http://rs.n1info.com/a113882/Vesti/Pesic-o-poredjenju-Vucica-i-Djindjica.html; pristupljeno 23. decembra 2015).
  6. „OLIVERA KOVAČEVIĆ: Zašto Kurir, treba pozvati Informer i Pink“, Kurir, 3. decembar 2015.
 
Ištvan Kaić © All Rights Reserved.
Vrh strane