Baza tekstova iz oblasti politike, kulture i psihoanalize
 
KAD PORASTEM BIĆU NOVINAR: Jednom radikal, uvek radikal! Foto: Oksana Toskić
Facebook Twitter Google
01.12.2018 / Prikazi

KAD PORASTEM BIĆU NOVINAR: Jednom radikal, uvek radikal!

<< Nazad na sadržaj
  < Prethodno
     Sledeće >

Od trenutka kada Aleksandar Vučić 9. januara 2015. godine naziva „novinare“ BIRN-a lažovima i imenuje pojedine evropske zvaničnike koji ih podržavaju i finansiraju, fokus afere se sa sadržaja i svih manjkavosti u tekstu odmah preorijentiše i počinje da parazitira upravo i gotovo isključivo na ovoj premijerovoj reakciji kao novom dokazu za pritisak vlasti na medije, što se dalje, u smislu antievropske politike, tumači kao napad na EU, pa se tako i ona sliva u već postojeću mejnstrim antivladinu kampanju o cenzuri i kršenju medijskih sloboda u Srbiji. Dok se Vučić, baš kao prilikom komentara na tekst sa Peščanika koji je pokušao da dokaže da je doktorski rad ministra policije Nebojše Stefanovića plagijat, brani pravom na svoj stav, NUNS sutradan staje u odbranu BIRN-a tako što okreće premijerove reči protiv njega, uz obaveznu naznaku na korpus označenog ’bivši radikal’: „To je rečnik koji pripada prošlim vremenima i neprihvatljiv je za demokratsko društvo i državu koja, kako često ističe i sam Vučić, želi da postane deo Evropske unije.“[1]

Posebno aktivan medij u širenju ove afere jeste Radio Slobodna Evropa, a njegova antivladina novinarka Branka Trivić 12. januara realizuje prilog pod nazivom „Vučićev napad na EU: Zaokret ili bacanje prašine u oči građanima“, u kojem, između ostalih, njena srodnica po ekstremizmu Vesna Pešić komentariše: „Nema ništa iza toga – on sam je iza toga... Ta njegova mržnja prema Evropi se neprekidno primećuje, a ne samo povodom ovog poslednjeg slučaja. [...] Vidi se iz svega da je to za njega nešto što je potpuno neprirodno, da u stvari jedva čeka da izuje te evropske cipele, koje je namakao da bi došao i učvrstio se na vlasti. [...] Ta njihova Evropa i to sve što je tako izgledalo – to je sve služilo samo za unutrašnju upotrebu. Znači, to je čista manipulacija, nema tu ničega, nikakvog evropskog cilja niti ga je ikada i bilo.“ Istog dana, samo za portal Cenzolovka, Slobodan Georgijev dodaje: „Sračunate optužbe onda kada nema argumenta za civilizovan razgovor stara je praksa u političkom životu Srbije, a naročito u načinu na koji je nekada delovala SRS, matična partija Aleksandra Vučića.“[2] Na ovaj način, identično kao prilikom reakcije na neutemeljene, a zatim i poreknute optužbe Dunje Mijatović iz OEBS-a tokom majskih poplava na račun „mešanja u rad kritičkih medija“ Vlade Srbije, potez koji je trebalo da zaustavi domete afere pokazuje se više kao kontraproduktivan, razgaljujući je i dižući do međunarodnih razmera.

Paralelno s tim, „žrtva“ po imenu BIRN d. o. o. produkuje čitav niz izveštaja na engleskom jeziku, jer je ponovo prilika da se srpske vlasti, tj. „bivši Miloševićevi saradnici“ koji su „preko noći okrenuli ćurak i postali najveći evropejci“, premda su i Dačić i Vučić još od 2008. godine lideri proevropskih partija, prikažu zapadnom svetu kao represivne i autoritarne – samim tim što su ih mediji u Srbiji pažnjom koju pridaju ovom kvaziistraživačkom preduzeću izazvali na takvu reakciju.[3] Ovi prilozi pojavljuju se na onim platformama gde BIRN ima punu kontrolu nad uređivanjem i formiranjem teksta, da bi se on sastavio onako kako to njima odgovara: na sajtu Balkan Insight, čiji klonovi za italijansko (Osservatorio Balcani e Caucaso) i frankofono (Le Courrier des Balkans) govorno područje to prenose pod komandom Gordane Igrić (u Srbiji) i Željka Ivanovića (u Crnoj Gori); kao i u besplatnim novinama Belgrade Insight, koje se distribuiraju na znamenitim beogradskim lokalitetima gde je verovatnoća da će se pojaviti stranci veća, kao što su aerodrom, ambasade, hoteli, hosteli, kulturni centri, klubovi, Trg slobode, Knez Mihailova ulica, Kalemegdanska tvrđava i sl. Tako se 10. januara na sajtu pojavljuju naslovi „Serbia PM Slams EU, Alleging BIRN ‘Lies’“ („Srpski premijer udara po EU, optužujući BIRN da ’laže’“, gde je kritikovati BIRN odjednom isto što i biti protiv Evropske unije) I „EU Condemns Serbia PM’s Criticism of BIRN“ („EU osuđuje kritizerstvo premijera Srbije prema BIRN-u“, dakle, EU je proglasila Vučićev stav kritizerstvom, spram BIRN-ove ozbiljne kritike, što je nova laž pored ostalih iz teksta o kopu Tamnava), kao i prilog od 16. januara, „World Bank Keeps Serbian Mine Tender Review Under Wraps“ („Svetska banka skriva izveštaj o tenderu kopa u Srbiji od očiju javnosti“).

Četiri dana kasnije, direktor CINS-a Branko Čečen, učesnik Kurirove emisije Uzbuna, realizovane po scenariju bivšeg načelnika UKP Rodoljuba Milovića, uskače u odbranu svojih prijatelja na portalu Cenzolovka, koji je praktično CINS-ov drugi sajt šireg aspekta manipulacije (ne samo istraživačke priče već i regularna komentatorska i kolumnistička propaganda), naslovom „Istraživačko novinarstvo: Od BIRN-ovih otkrića do izmišljenih pornića“. U ovom članku, mimo toga što pokušava da indignira srpsko istraživačko novinarstvo, koje, navodno, miljama daleko od tabloidnog, reprezentuju CINS, BIRN i KRIK, Čečen poseže za dva interesantna momenta: prvo, vrši neprimerenu eksproprijaciju označitelja Brankica Stanković kako bi svoju organizaciju i sebi srodni kartel izjednačio s nasleđem najnagrađivanije novinarke u Srbiji; i drugo, uključuje motiv koji, iako nema nikakve veze sa srpskom medijskom scenom, koristi kao merodavan i referentan njoj – zoofilični video-snimak s direktorkom crnogorske Mreže za afirmaciju nevladinog sektora Vanje Ćalović, obmanjujući tako javnost, poput Jovane Gligorijević, da je snimak montiran, tj. aludirajući da je na njemu lice koje je samo trebalo da liči na tu osobu.[4]

Ovaj tekst dan kasnije dobiće i svoju verziju na engleskom jeziku upravo na sajtu Balkan Insight, što je znak jasne kooperacije (eufemistični termin: solidarnosti) i umrežene organizovanosti u jedinstvenom cilju – rušenju ugleda Vlade Srbije, dok u broju 176 za period od 23. januara do 5. februara Belgrade Insight na svojim koricama servira čak dva udarna naslova: „Mine delays cost Serbia millions“ („Odlaganje rada kopa košta Srbiju milione“) i „Serbian govt and press lead campaign against BIRN“ („Vlada Srbije i mediji vode kampanju protiv BIRN-a“). Iste novine, koje se od sredine 2012. koncipiraju tako da stranac koji ih čita stekne pretežno negativnu sliku o zemlji u kojoj se nalazi, što je logičan cilj BIRN-a jer produžava opstanak te organizacije u Srbiji i povećava joj profit, u prethodnom broju kao glavnu temu istakle su navodni politički progon pripadnika Demokratske stranke i u tu svrhu se stavile na stranu bivšeg ministra za zaštitu životne sredine Olivera Dulića, optuženog za zloupotrebu službenog položaja prilikom izdavanja dozvola za rad preduzeću Nuba invest, 2009. godine.[5] Odmah do ovog nalazi se i autorski tekst honorarne saradnice Antonele Rihe, predsednice žirija uzurpirane nagrade „Jug Grizelj“, pod naslovom „Zašto se srpski lideri plaše Šešelja“ („Why Serbia’s leaders fear Šešelj“), gde se, slično kao što će to učiniti i dopisnica RTV Svetlana Božić Krainčanić četiri meseca kasnije, spekuliše zbog čega se Šešelj predstavlja kao pretnja Srbiji ako Vučić sve vreme uverava javnost kako više nema ništa zajedničko s njegovom politikom.

Uprkos očito uigranim mehanizmima medijske mobilizacije i alarmiranja stranog faktora, Gordana Igrić, izvršna direktorka u preduzeću BIRN BiH, koje je kao pravno lice ujedno najveći suvlasnik BIRN d. o. o. mreže[6] od njih ukupno 27, s udelom od 32,367% vlasništva (Igrićeva sa 17,005%) – koja je za te potrebe specijalno doletela u Beograd, u emisiji Jedan na jedan, koju vodi Danica Vučenić na RTV, 13. januara predstavlja organizaciju čiji je zakonski zastupnik kao malu i nemoćnu grupu entuzijasta bez značajne logistike, koja ne može da bude nikakva ozbiljna pretnja Vladi Srbije, na taj način sugerišući da su premijerove optužbe paranoične i da mu je potrebno psihološko lečenje. „Ja nisam političar niti psihoanalitičar da bih mogla da kažem zašto je premijer tako burno reagovao na jedan sasvim običan tekst“, tvrdi, uz uzgrednu konstataciju da ta organizacija ima svoje izvore i u „koalicionom partneru na vlasti“, tj. u Socijalističkoj partiji Srbije.[7] U istom smislu, 22. januara na sajtu Istinomer, koji je projekat NVO CRTA, izlazi tekst Dragana Todorovića, kolumniste nedeljnika Vreme i deklarisanog mrzitelja Aleksandra Vučića, aktera u kampanji o cenzuri tokom poplava u maju 2014. godine, koji je ukrao tekst drugog autora, iskopirao ga na blog sekciju tabloida Blic, da bi ga zatim ista redakcija skinula i tako dala zeleno svetlo za novi slučaj cenzure – pod naslovom „Kome verovati: AV ili svojim očima?“, gde se premijer Srbije na više mesta opisuje kao „samohisteričan“. O tome koliko su BIRN-ove veze „bezazlene“ govori i prilog koji takođe 22. januara realizuje portal satelitskog informativnog kanala Euronews pod naslovom „Freedom of the press: war of words between EU and candidate country Serbia“ („Sloboda štampe: rat svetova između EU i Srbije, zemlje kandidata“), ali i tekst prepun sarkazma „On je… Aleksandar Vučić“, koji istog dana objavljuje srpska redakcija Deutsche Welle, isto tako poznata po neobično negativnom angažmanu u toku poplava 2014. godine.

     Sledeće > 
  < Prethodno
<< Nazad na sadržaj

 
  1. „Kritički nastrojeni mediji i strani zvaničnici na Vučićevom udaru“, Radio Slobodna Evropa, 10. januar 2015. (http://www.slobodnaevropa.org/content/kriticki-nastrojeni-mediji-i-strani-zvanicnici-na-vucicevom-udaru/26786553.html; pristupljeno 10. maja 2016).
  2. „Georgiev: Vučića više zanima uređivanje medija od vođenja države“, Cenzolovka, 12. januar 2015. (https://www.cenzolovka.rs/misljenja/georgiev-vucica-vise-zanima-uredivanje-medija-od-vodenja-drzave/; pristupljeno 10. maja 2016). Da mu ova strategija izjednačavanja označitelja SRS i SNS preko šifre „bivši radikali“ predstavlja stalni cilj, Georgijev će potvrditi i u programu TV N1 tokom izborne noći, izjavom da ne vidi suštinsku razliku između „prave desnice“ i SNS, uz nimalo konsekventnu konstataciju da je zbog toga bolje da SRS, DSS i Dveri budu u parlamentu a ne „na ulici“, tj. da je bolje da u skupštinu uđe što više opozicionih stranaka, kako bi Vučiću bilo teže. Istom anticentričnom logikom povešće se i lider DS Bojan Pajtić, kada bude pozvao glasače te stranke da 4. maja na ponovljenim izborima na 15 biračkih mesta glasaju za antievropsku listu DSS–Dveri, kako bi uspela da pređe cenzus („Georgiev: Bolje DSS i Dveri u parlamentu, nego na ulici“, N1, 25. april 2016. [http://rs.n1info.com/a154788/Vesti/Georgiev-Bolje-DSS-i-Dveri-u-parlamentu-nego-na-ulici.html; pristupljeno 13. maja 2016]).
  3. „Ovim je nastupom premijer uleteo u diskurzivni procep između radikalskog imaginiranja o stranim plaćenicima i naprednjačkog zalaganja za evropske vrednosti. Zato i pomenuta replika na konferenciji zvuči kao mutant iz prošlih vremena, koji pokazuje visok stepen nervoze čije uzročnike treba tražiti u katastrofalnom delovanju Vučićeve Vlade na poslu saniranja posledica majskih poplava, što je BIRN veoma precizno predočio u tekstu ‘Ispumpavanje kopa i budžeta’“, piše za hrvatski portal Novosti nekada književni kritičar Saša Ilić, u međuvremenu priučen da politizira i tako unovči do tada neisplativi angažman („Isušivanje budžetske kaljuže“, Novosti, 17. januar 2015. [http://www.portalnovosti.com/isusivanje-budzetske-kaljuze; pristupljeno 12. maja 2016]).
  4. Istim mehanizmom obmane poslužila se i Nadežda Milenković, kolumnistkinja Peščanika i članica Upravnog odbora istoimenog udruženja, u dosnimljenim epizodama serijala Mediji u Srbiji: hronika propadanja autora Slaviše Lekića, izgovorivši da je bolje da ne priča dalje o tome ko stoji iza „montiranog“ porno-snimka Vanje Ćalović (aluzija na Vladimira Popovića, kojeg je direktorka MANS-a optužila i zbog toga izgubila spor), jer će u protivnom verovatno i ona dobiti jedan.
  5. „Democrat chief calls graft arrests ’persecution’“, Belgrade Insight, December 12 – December 25, 2014.
  6. Uvidom u finansijske izveštaje firme BIRN d. o. o. koja je u Agenciji za privredne registre zavedena kao „malo pravno lice“, dolazi se do sledećih podataka o njenom rastu (samo prijavljenih) prihoda: u 2010. godini ukupan kapital iznosi 190.000 dinara, neraspoređeni dobitak 182.000 dinara, a poslovni prihod 7.345.000 dinara; u 2011. godini kapital se povećava na 455.000 dinara, dobitak na 447.000 dinara, dok je prihod srazmerno uvećan na 11.335.000 dinara. Kraj 2012. godine, kada je smenjen režim Demokratske stranke, BIRN d. o. o. dočekuje sa četiri puta većim kapitalom – 1.879.000 dinara, neraspoređenim dobitkom od 1.837.000 dinara i sa čak 14.573.000 dinara prihoda, od čega neto dobit iznosi 1.423.000 dinara. Za 2013. godinu: kapital 2.784.000 dinara, bruto dobitak 2.742.000 dinara, prihod 15.144.000 dinara, a neto dobitak 905.000 dinara. Izveštaji za naredne godine u maju 2016. još uvek nisu evidentirani.
  7. „Igrić: U BIRN-u nema ni lažova ni stranih plaćenika“, RTV, 13. januar 2015. (http://www.rtv.rs/sr_lat/zivot/drustvo/igric-u-birn-u-nema-ni-lazova-ni-stranih-placenika_557378.html; pristupljeno 12. maja 2016).
 
Ištvan Kaić © All Rights Reserved.
Vrh strane