Baza tekstova iz oblasti politike, kulture i psihoanalize
 
PREMIJERI ZA BRISANJE: Otac i sin na teškim drogama Foto: Oksana Toskić
Facebook Twitter Google
01.12.2018 / Prikazi

PREMIJERI ZA BRISANJE: Otac i sin na teškim drogama

<< Nazad na sadržaj
  < Prethodno
     Sledeće >

Uveče 17. oktobra, kada je policija uklonila šatore ispred Skupštine Crne Gore, okupilo se stotinak, ovoga puta znatno agresivnijih ljudi, koji su pokušali da probiju policijski kordon kako bi došli do institucija Skupštine, Vlade i Tužilaštva. Na snimcima TV Vijesti vidi se kako desetak njih nasrće i zakucava se u kordon, tako provocirajući policajce da upotrebe silu, koju bi potom čelnici Demokratskog fronta iskoristili da je prikažu kao prekoračenje nadležnosti. Zbog ovakvog ponašanja ekstremističkih izgrednika protesta, koji je od ovog dana sve samo ne „miran“, organi reda, kao i Specijalna antiteroristička jedinica (SAJ) bili su prinuđeni da bace suzavac i dve šok-bombe, pa su tom prilikom lakše povređeni poslanik i lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević i potpredsednik Skupštine Branko Radulović. Strategija se dalje račva u dva gotovo disjunktna pravca: prvi, prikazati kako režim Mila Đukanovića zavodi teror prekomernom upotrebom sile, a SAJ otprilike kao analogon nekadašnje JSO u Srbiji; drugi, da su „maskirani pojedinci“ koji su se obrušavali na kordon, bacali kamenice, uništavali izloge prodavnica i krali po gradu, u stvari podmetnuti od strane DPS-a, kako bi policija imala povod da razbije protest.

Scenario veoma sličan ovom medijski je isfabrikovan u Srbiji prilikom prvih izbora na Kosovu, 3. novembra 2013. godine, nakon potpisivanja Briselskog sporazuma, kada su pripadnici desničarskih organizacija SNP Naši i Obraz, zajedno s Demokratskom strankom Srbije i tadašnjim poslanikom Markom Jakšićem, okupljeni u tzv. antiizborni štab organizovali najpre psihičko šikaniranje građana duž puta do glasačkih mesta, koje su vređali i snimali kamerom, a nešto kasnije i upad tridesetak maskiranih aktivista po biračkim mestima u severnoj Mitrovici, koji su razbijali glasačke kutije i time izazvali prevremeno zatvaranje biračkih mesta. Te ljude su optužili da su „Vučićevi batinaši“ tako što su telefonima snimali scene razbijanja i uporedo ih verbalno etiketirali, a zatim to postavljali na Jutjub ne bi li na taj način uverili u ono što žele svakoga ko će taj klip pogledati, pritom od samog početka dana najavljujući na Tviteru da imaju informaciju da će do toga doći i šaljući saopštenja medijima, koji to, zajedno s lažnim podacima o maloj izlaznosti birača – bez trunke rezerve objavljuju. Obrazloženje ovakvog nasilničkog akta bilo je da Vučić nije zadovoljan izlaznošću i da želi da se izbori ponove, iako je ona bila sasvim zadovoljavajuća.[1]

Izveštavajući o pomenutim događajima u Podgorici, Politika Ljiljane Smajlović brzo objavljuje pristrasan prilog svog stalnog dopisnika iz Crne Gore Novice Đurića, pod naslovom „Ministar unutrašnjih poslova opravdava upotrebu sile“, spajajući jutarnje i večernje događaje tokom 17. oktobra, da bi se stekao utisak kako policija prekoračuje svoja ovlašćenja i nasrće na nedužan i višestruko malobrojniji narod. O tome koliko je ovaj tekst tendenciozno iskrivljen svedoči i činjenica da se u njemu, radi potpore teze o represiji, između ostalog navode i reakcije društava poput Udruženja književnika Crne Gore i Udruženja novinara Crne Gore, u kojima upravo lice koje piše članak, dakle, Novica Đurić – obavlja funkcije predsednika tih istih udruženja, što je za ove potrebe od čitalaca Politike sakriveno, pa tako u stvari dopisnik citira saopštenja društava u čijem je sastavljanju i sam učestvovao. To znači da čovek koji se nalazi na čelu najstarijeg (i najkonzervativnijeg, tj. prosrpskog) novinarskog udruženja u Crnoj Gori, koje se navodno brine o visokim standardima novinarske profesije, kao novinar beogradske Politike i „sasvim slučajno“ antiđukanovićevskih preferencija, plasira članak koji je napisan protiv svih pravila novinarstva i načela nepristrasnosti i objektivnosti. Dvadeset devetog oktobra 2015. Politika će objaviti, predstavljajući ga nevino kao svog „stalnog dopisnika iz Podgorice i pesnika“, da mu je Organizacioni odbor Nacionalne književne nagrade „Zlatno pero Rusije“ dodelio nagradu za 2015. godinu, da je dobio Orden „Heroj rada“, kao i Medalju „Car-riba“ za „zasluge u oblasti zbližavanja kultura, umetnosti, novinarskog stvaralaštva naroda Rusije i balkanskih zemalja“, koje će primiti u Moskvi, čime mu se zapravo ta zemlja prigodno odužuje za lokalno delovanje.[2]

Na tom fonu manipulacije, „ničim izazvan“ saopštenjem se oglašava i prirodni saveznik Ljiljane Smajlović i Novice Đurića – ni manje ni više nego Ministarstvo inostranih poslova Rusije – u kojem se izražava žaljenje zato što su 17. oktobra sklonjeni šatori protestanata i iznosi stav da uključivanje Crne Gore u proces evroatlantskih integracija „ne vodi ka njenoj konsolidaciji i prosperitetu“, posle čega više nije moguće sakriti mešanje Rusije u unutrašnje stvari Crne Gore i, pre svega, anti-NATO karakter protesta.[3] S druge strane, dužna nisu ostala ni lica bliska tzv. građansko-crnogorskim strujama, koja takođe preko proevropskog dela Demokratskog fronta nastoje da sruše Đukanovića, pa su se tako na svojim Tviter nalozima oglasile najpre Dunja Mijatović iz OEBS-a, s porukom crnogorskim vlastima da istraže okolnosti privođenja novinara tokom protesta, a potom i Doris Pak, bivša poslanica u Evropskom parlamentu i bivša šefica delegacije Evropskog parlamenta za Jugoistočnu Evropu, koja je bila mnogo direktnija, napisavši za Đukanovića da je autokratski premijer koji, „postavivši sebe iznad zakona, sada hapsi mirne demonstrante“, tražeći zbog toga reakciju Evropske unije.[4] Interesantno je da će za Politiku u tekstu „Zašto je Đukanoviću za proteste kriv Koštunica“, od 23. oktobra, Doris Pak biti aktuelna, a ne bivša šefica delegacije Evropskog parlamenta za Jugoistočnu Evropu.

Pored Politike, Večernjih novosti i Nove srpske političke misli, najupadljiviju kampanju protiv crnogorskog režima među srpskim medijima vodi tabloid Kurir, s novom ekstremnom i halucinogenom epizodom koja je svojevrsni nastavak one iz vremena uoči smene Rodoljuba Milovića s mesta načelnika UKP. Ovaj list je od početka „protesta“ u Crnoj Gori podržavao njegove organizatore, najčešće integralno prenoseći tekstove s portala Vijesti i drugih tamošnjih antivladinih medija, da bi se od trenutka kada su šatori sklonjeni, ponašanje Kurira pretvorilo u nešto što bi se moglo nazvati otvorenim medijskim silovanjem i simulacijom, nezapamćenim u modernoj istoriji srpskog novinarstva, ili narkotičnim iluzijama poput onoga što se 30. oktobra 1938. godine, na Noć veštica, u Sjedinjenim Američkim Državama dogodilo emitovanjem radio-drame Rat svetova na mreži CBS, u režiji dvadesettrogodišnjeg Orsona Velsa, kojom je medijski simulirana invazija Marsovaca na Zemlju.

Tako 18. oktobra, kada je održan novi protest, uz maksimalizaciju aktivnosti na društvenim mrežama i mobilizaciju ljudi iz svih delova Crne Gore, Srbije pa i šireg inostranstva, da lobiraju protiv Đukanovića, tvrdeći da će „poslednji evropski diktator“ milom ili silom pasti s vlasti, tokom dana na sajtu Kurira počinju da se pojavljuju tekstovi originalne domaće proizvodnje, koji funkcionišu upravo prenošenjem „vesti“ i huškački plasiranih glasina na društvenim mrežama (slično kao simulacija u vezi s brojem ljudskih žrtava tokom majskih poplava u Srbiji). Među najprominentnijima su naslovi: u 16.04 sati: „MILOV REŽIM U PANICI: Blokirani svi ulazi u Podgoricu, ni ptica ne može da uđe!“; sat kasnije: „EKSKLUZIVNO: ČITAOCI JAVLJAJU Padaju barikade u Crnoj Gori, policija se pridružuje demonstrantima!“; sat i po nakon drugog: „CRNA GORA SE NE SMIRUJE: Gotov je! Sloboda se ne čeka, sloboda se osvaja!“; a u 20.34 sati: „PROTESTI ŠIROM CRNE GORE Andrija Mandić: Đukanović oko 18.30 sati avionom napustio zemlju!“, i to dok se istovremeno na Radio Televiziji Crne Gore jasno vidi da je u toku sednica Vijeća za nacionalnu bezbjednost i da njome predsedava taj isti Milo Đukanović, za kojeg otac i sin, Radisav i Aleksandar Rodić, prenose da se uplašio i pobegao.[5] Laž o navodnom pridruživanju policije demonstrantima (po uzoru na JSO tokom Petog oktobra), novinari-navijači iz ovog tabloida plasirali su još 13. oktobra u naslovu „VLAST U PANICI: Policija otkazuje poslušnost i odbija da interveniše protiv demonstranata“, da bi je zatim opet izvarirali posle pet dana. Na naslovnoj strani Kurira za srpsko tržište od 18. oktobra stoji natpis „HAOS U CRNOJ GORI: Milova policija tukla lidere opozicije!“, a za 19. oktobar – „MILO GOTOV! Amerika, Evropa i Rusija stale na stranu naroda!“.

Te večeri okuplja se nekoliko hiljada demonstranata, jedan policajac je teže povređen, njih petorica lakše, a povrede je, prilikom kamenovanja zgrade te televizije, zadobila i urednica TV Pink M, Ivana Drobnjak. Dil između Željka Ivanovića i Aleksandra Rodića po identičnom ključu ’što luđe to bolje’ funkcioniše i nedelju dana kasnije, 24. oktobra, do kada su čelnici protesta dali rok Đukanoviću da podnese ostavku. U danu kada se prema procenama policije okuplja između pet i šest hiljada demonstranata, u kojem su s crnogorske granice vraćani pripadnici klerofašističkih i rusofilskih organizacija mahom iz Vojvodine, i kada su na samom protestu, nakon jasne izjave u megafon funkcionera DF Slavena Radunovića da će još deset minuta moći da kontroliše masu a posle toga ne odgovara, huligani u grupama ponovo nasrnuli na kordon, gađali policiju bakljama, Molotovljevim koktelima i kamenicama, lomili semafore i pljačkali zlatare, čime je naneta šteta od oko 150 hiljada evra, 29 policajaca je povređeno, medicinsku pomoć zatražilo 26 građana, a 10 osoba privedeno zbog kršenja Zakona o javnom redu i miru – Kurir nastavlja u ritmu koji je iznenadio i mnoge u Crnoj Gori.[6]

Pišući kako je na protest došlo najmanje 30.000 ljudi (podgoričke Vijesti dogurale su „tek“ do 20.000), nižu se sledeći naslovi: u 7.52 časova ujutru: „DANAS DAN ODLUKE Mandić: Milovi huligani žele da izazovu nerede!“; u 12.18 sati prenosi se tekst iz Dana uz aluzivni naslov „OVO JE CRNOGORSKI DŽO BAGERISTA: Ovako Bato Đurišić iz Berana kreće u rušenje Milovog režima!“ i nadnaslov „Heroj Crne Gore“. Dvadeset minuta kasnije sledi zaključak „PALA MILOVA VLADA I ZVANIČNO: Vreme je za prelaznu vladu i fer izbore!“, dok se u 13.55 časova s Fejsbuka prenosi post Ive Bajković, žene koja je jutra kada su uklonjeni šatori postala poznata po tome što su i nju zbog teatralnog stava na fotografiji ispred policijskog kordona proglasili herojem – pod patetičnim nazivom „DIRLJIVO PISMO CRNOGORSKE MAJKE SINOVIMA: Đeco moja, zbog vas ću večeras biti na ulici!“, te najzad, u 18.38 sati – „SUZAVAC, ŠOK BOMBE I PREBIJANJE GRAĐANA: Podgorica mirna posle brutalne intervencije Milove policije“. U ovom poslednjem tekstu, koji je neka vrsta lajv-bloga na kojem Kurir prati večernja zbivanja, zapisano je u 20.47: „Andrija Mandić zamolio policajce da oslobode put ka Skupštini. Policajci se povlače, poslanici ulaze u Skupštinu Crne Gore!“, da bi četrdeset minuta kasnije, u 21.34 bilo saopšteno: „’Mi stojimo ispred specijalaca i čekamo Krivokapića’, potvrdio je za Kurir Nebojša Medojević, jedan od lidera Demokratskog fronta.“ Veliko finale simulacije nastupa u 22.22, kada Kurir piše: „Policija hamerima upala u masu. Kako nezvanično saznajemo, ima povređenih. Oklopnim vozilima gaze mirne demonstrante.“ Rodićev tabloid za nedelju, 25. oktobar, imao je unapred pripremljenu naslovnicu, koju srpskim medijima radi noćnog prelistavanja štampe šalje nešto pre 19 časova, kada je crnogorski protest počeo, s natpisom „USTANAK PROTIV ĐUKANOVIĆA: PAO MILO! Narod srušio poslednjeg balkanskog diktatora“, da bi za jutarnje izdanje, nakon što je postalo jasno da protesti nisu urodili plodom i kada se sveopšta četnička euforija utišala, beogradski tabloid to povukao i pripremio potpuno novu naslovnicu, koja sada glasi „HAOS U PODGORICI Milo pucao na narod“. I ovoga puta, uprkos jasnim snimcima, namera protestanata i njihovih medija je kako da optuže policiju da ih je prva napala, tako i da istovremeno one koji su je napali proglase režimskim infiltratorima.

Nakon talasa kampanje Demokratskog fronta, antivladinih medija i NVO organizacija o navodnoj prekomernoj upotrebi sile od strane SAJ, Vlada Crne Gore 1. novembra na svom Jutjub kanalu objavljuje snimke na kojima se vidi da grupa maskiranih demonstranata, unapred pripremljenih na sukob s policijom, s maskama za disanje, ruši zaštitnu ogradu i gađa kordon Molotovljevim koktelima, dok policija neko vreme mirno stoji i trpi napade.[7] Snimci na kojima se između ostalog vidi kako policajci spasavaju pojedine mirne demonstrante kojima je pozlilo od nastalog haosa, istog datuma su emitovani na RTCG, uz konstataciju pomoćnika direktora Uprave policije za sektor opšte nadležnosti Nikole Janjuševića da je organizator protesta imao predumišljaj da izazove incidente. U vezi sa snimkom koji se pojavio u večeri protesta 24. oktobra, a koji pokazuje grupu od nekoliko pripadnika SAJ koji demoliraju vozilo „mercedes“ i iz njega izvlače i udaraju crnogorskog boksera Miodraga Martinovića, Janjušević izjavljuje da postoji službena beleška policajca da je Martinović kolima neposredno pre toga u punoj brzini vozilom nasrnuo na kordon policije, a da je snimak zabeležio samo reakciju policajaca na takav pokušaj ugrožavanja bezbednosti. Interesantno je da se iste večeri kada Vlada objavljuje ove snimke, u nedeljnim vestima koje vodi Dmitrij Kiseljev na prvom kanalu TV Rusije u sto drugom minutu emituje prilog o crnogorskim protestima, u kojem na pitanja ruskog reportera Martinović iz bolničkog kreveta odgovara na tečnom ruskom jeziku. Samo četiri dana ranije, direktorka Mreže za afirmaciju nevladinog sektora Vanja Ćalović tražila je da se hitno rasformira Specijalna antiteroristička jedinica, pod obrazloženjem da „obim i težina terora koji je SAJ sproveo nad građanima nedvosmisleno potvrđuje da se ne radi o pojedinačnim slučajevima, niti incidentima unutar te jedinice“.[8] Ovo predstavlja još jedan dokaz uzajamnog podupiranja organizacija i pojedinaca koji su finansirani od zavađenin strana (struktura iz Rusije i EU) u obostranom cilju rušenja Mila Đukanovića s vlasti.

     Sledeće > 
  < Prethodno
<< Nazad na sadržaj

 
  1. Sociološkinja Vesna Pešić je 18. novembra, govoreći za Peščanik, u nekoj vrsti antivučićevskog delirijuma preuzela i nastavila ovu manipulaciju desničara bliskih DSS-u: „Nije to ništa novo, kad smo videli te sa fantomkama. Oni čak ne moraju da budu uvoz iz Beograda. Što stavljaš tu fantomku? Ti ekstremisti su tu samo da paradiraju, da zaplaše. Oni će da prošetaju tamo. To su dverjani, dvorjani, oni su samo salata, to je samo pejzaž. A onda upadnu ove parapolicijske, stave te kapuljače i šta se dogodilo? Kad su videli da ti nisu izašli uopšte na izbore, dakle da je bojkot na neki način uspeo, oni su sa poslednja tri mesta uzeli te kutije, možda opalili nekom neki šamar. I odmah se izašlo s tim da će da traže ponovljene izbore na tim mestima.“ Formula je jasna i poprima razmeru bolesti: svi su pod kontrolom Vučića, pa čak i oni koji se na njega žale i nazivaju ga izdajnikom („8. sednica SNS“, Peščanik, 18. novembar 2013. [http://pescanik.net/emisija-15-11-2013/; pristupljeno 28. oktobra 2015]).
  2. „Tri ruske nagrade našem dopisniku Novici Đuriću“, Politika, 29. oktobar 2015.
  3. „Rusija žali zbog događaja u Crnoj Gori“, Telegraf, 18. oktobar 2015. (http://www.telegraf.rs/vesti/1806474-rusija-zali-zbog-dogadjaja-u-crnoj-gori; pristupljeno 28. oktobra 2015).
  4. „KRITIKA ’Autokratski premijer Crne Gore postavio je sebe iznad zakona’“, Blic, 18. oktobar 2015.
  5. „Sjednica Vijeća za nacionalnu bezbjednost“, RTCG, 18. oktobar 2015. (http://www.rtcg.me/vijesti/politika/107038/sjednica-vijeca-za-nacionalnu-bezbjednost.html; pristupljeno 29. oktobra 2015).
  6. Emisija „Radar“, RTV1, 27. oktobar 2015. (http://media.rtv.rs/sr_lat/radar/15133; pristupljeno 29. oktobra 2015).
  7. „VIDEO: Vlada objavila nove snimke sa protesta DF-a“, CDM, 1. novembar 2015. (http://www.cdm.me/drustvo/hronika/video-vlada-objavila-nove-snimke-sa-protesta-df-a; pristupljeno 4. novembra 2015).
  8. „Ćalović: Hitno rasformirati SAJ zbog bezbjednosti građana“, Vijesti, 28. oktobar 2015.
 
Ištvan Kaić © All Rights Reserved.
Vrh strane